Čije je „vaše“ mišljenje?

Čije je „vaše“ mišljenje?

Možda ste nekada čuli priču o vojniku koji je želeo da sazna da li zaista postoje raj i pakao.

U svojoj potrazi došao je do velikog mudraca, za kog su govorili da ima odgovore na sva pitanja.

„Da li zaista postoje raj i pakao?“, upitao je vojnik mudrog čoveka.

Umesto odgovora, on ga upita: „Ko si ti?”

“Ja sam samuraj”, odgovori vojnik.

„Ti si ratnik!“, uzviknu mudrac. „Kakav bi to vladar želeo tebe za svog čuvara? Izgledaš kao da si neki prosjak!“

Vojnik se toliko razljuti, da poče izvlačiti svoj mač iz korica, ali mudrac nastavi da budi gnev u njemu: „Dakle, imaš mač. Šteta što je verovatno suviše tup da mi uopšte naudi!“

Kada je samuraj izvukao svoj mač iz korica i već se spremio njime da zamahne, mudrac reče: „Ovde se otvaraju vrata pakla“.

Na te reči, samuraj uvide svoju brzopletost i pouku koju je njegov učitelj želeo da mu pruži, vrati mač u korice i kleknu pred mudrim čovekom.

„Ovde se otvaraju vrata raja“, reče mu onda on.

Da li ste se i vi prepoznali u ovoj priči? Da li ste nekada uradili ili rekli nešto zbog čega ste se gotovo trenutno pokajali? Jesu li vas neke vaše brzoplete reakcije odvele na stranputicu tako da više nikad niste mogli da pronađete pravi put?

Ako jeste, niste usamljeni. Naš um, moćna mašina koja daje značenje svemu što nas okružuje, ponekad nam ne dozvoljava da staloženo tumačimo stvarnost. Ponekad mu toliko verujemo, da potpuno zaboravljamo na njegova ograničenja, naročito ona koja se pojavljuju u brzini. Zaboravljamo da naša interpretacija onoga što se dogodilo u našem životu nije „objektivna istina“ i da mi sami imamo moć da odaberemo šta da mislimo.

Ljudi s teškom mukom uspevaju da osveste svoju moć nad sopstvenim idejama, jer naš mozak izvlači zaključke automatski i bez naše volje. Zahvaljujući tome, mi možemo uspešno da funkcionišemo u sve složenijem svetu, ali istovremeno to znači da grešimo i tumačimo ponašanje i reakcije drugih ljudi potpuno drugačije u odnosu na njihove stvarne namere.

Naša interpretacija stvarnosti igra ključnu ulogu u tome koliko stresa trpimo svakog dana. Na primer, ako vas je jutros neko „isekao“ u vožnji, možda ste počeli da psujete i pogrdnim imenima nazivate „nestrpljivog bezobraznika“ za drugim volanom. Do takve interpretacije ponašanja drugog učesnika u vožnji vi niste došli svojom voljom – vaš um je to učinio umesto vas i učinio vas ljutim bez obzira na to da li ste vi to želeli ili ne.

Važno je da razumete da način na koji tumačimo sopstvena iskustva određuju ne samo to kako reagujemo na svoje okruženje, nego i kako se osećamo u sopstvenoj koži. Dobra vest je da interpretacije mogu da se menjaju. Štaviše, moguće je osmisliti novo značenje i interpretaciju o nekim životnim događajima iz drugačijih perspektiva – uglavnom od drugih ljudi.

Načini na koje bismo mogli da protumačimo potez „bahatog vozača“ praktično su beskonačni: Možda kasni na važan sastanak? Možda mu se žena porađa i treba da stigne do bolnice što pre? Možda su mu kočnice otkazale? Možda mu je pozlilo…?

Nijedna od ovih interpretacija nije ništa manje ili više pogrešna od one da vas je vozač “isekao” zbog sopstvenog bezobrazluka. Ali koja od njih bi vas učinila manje nervoznim i stresiranim? Odgovor se sam nameće.

Ključno je da postanemo stručnjaci za sopstvene misli i njihovi gospodari, umesto slepi pratioci. Treba da vežbamo zaustavljanje misaonog procesa, preispitivanje prvih zaključaka koji nam padaju na um, treba da razgovaramo sa samima sobom, da se zapitamo: “Šta bi sve ovo moglo da znači?”, pre nego što prepustimo našem unutrašnjem nesvesnom mehanizmu da na to pitanje odgovori umesto nas.

Što postanete bolji u tome, to ćete se osećati bolje, smirenije i sigurnije. Imaćete bolje odnose s drugim ljudima i odnosićete se prema nekim situacijama mnogo staloženije.

U tome vam mogu pomoći ova pitanja:

1. Da li ste se nedavno našli u situaciji da prebrzo izvučete određeni zaključak i na kraju se osetite krivim, jer se s nekim niste dobro razumeli?

2. Kakav bi ishod te situacije bio da ste se prethodno zaustavili i dali sebi vremena da protumačite ono što se desilo?

3. Kako biste želeli da drugi ljudi donose zaključke o vama? Koliko brzo?

Budite nemilosrdno iskreni prema sebi dok odgovarate na ova pitanja. Verovatno ćete uvideti da ste često grešili u odnosu s drugim ljudima zato što ste prebrzo donosili zaključke.

Srećom, to možete da promenite, ako ovladate veštinama kvalitetne komunikacije, kakve se izučavaju u okviru Coaching Professional edukacije.

Ovaj program namenjen je onima koji žele da steknu sve uslove kako bi se profesionalno coachingom, ali se pokazao kao izuzetno koristan čak i za one koji ne nameravaju da se bave tom plemenitom profesijom za sve one koji žele da unaprede svoju komunikaciju sa bližnjima, decom, kolegama, prijateljima…

Za Coaching Professional uvek vlada veliko interesovanje i zato rezervišite ODMAH svoje mesto. Više o tome pročitate OVDE.


Prijavi se danas!